Kako znati napredujete li na doktoratu – ili samo puno radite?
doc. dr. sc. Ana Pavković 8 min čitanja
Možete svakodnevno čitati znanstvene radove, voditi bilješke, uređivati tekst i provoditi sate za računalom, a da se pritom gotovo uopće ne približavate završetku doktorata. To je jedna od najopasnijih situacija na doktorskom studiju: stagnacija koja izgleda kao napredak.
Radite mnogo, stalno ste zauzeti, a dokumenata, bilješki i otvorenih članaka sve je više. Ipak, kada Vas netko pita što ste konkretno pomaknuli u posljednjih mjesec dana, odgovor nije sasvim jasan. Napredak na doktoratu ne mjeri se samo količinom uloženog vremena, brojem pročitanih radova ili brojem napisanih stranica, nego time vodi li Vas ono što radite prema jasnijem postavljanju i istraživanju problema te stvaranju znanstvenog doprinosa.
Napredak nije isto što i aktivnost
Na doktoratu je vrlo lako zamijeniti aktivnost za napredak. Čitanje literature, pisanje teksta, prikupljanje podataka, uređivanje referenci i pripremanje sastanka s mentorom jesu rad, ali nijedna od tih aktivnosti sama po sebi ne znači da doktorat napreduje. Njihova vrijednost ovisi o tome imaju li jasnu svrhu unutar Vašeg istraživanja.
Možete pročitati pedeset novih znanstvenih radova i nakon toga biti zbunjeniji nego prije. Možete napisati dvadeset stranica koje ćete kasnije izbrisati jer nemaju jasnu ulogu u disertaciji ili mjesecima prikupljati podatke koji Vam neće omogućiti da odgovorite na ono što zapravo istražujete. Rad postaje napredak tek kada ima jasno mjesto unutar logike Vašeg istraživanja.
To ne znači da svaki sat rada mora rezultirati dovršenim poglavljem, novom analizom ili velikom odlukom. Doktorat uključuje razdoblja istraživanja, promišljanja, uspoređivanja i vraćanja na prethodne korake. Razlika između korisnog istraživačkog procesa i stagnacije nalazi se u tome znate li zašto nešto radite i kako se ta aktivnost povezuje s istraživačkim problemom.
Istraživački problem određuje što pripada doktoratu
Istraživački problem nije samo jedna od obveznih stavki u prijavi teme, nego središte cijelog doktorata. Iz njega proizlaze ciljevi istraživanja, a ciljevi usmjeravaju istraživačka pitanja ili hipoteze. Njima mora odgovarati metodologija, dok rezultati istraživanja moraju omogućiti donošenje zaključaka koji vode prema znanstvenom doprinosu.
Ako između tih elemenata ne postoji jasna povezanost, doktorat se vrlo brzo pretvara u skup međusobno slabo povezanih aktivnosti. Možete imati kvalitetan teorijski pregled, zanimljive podatke i metodološki korektnu analizu, ali to još uvijek ne znači da imate koherentno istraživanje. Svi dijelovi rada moraju biti povezani s istim istraživačkim problemom i zajedno voditi prema njegovu razumijevanju.
Zato biste prije svakog većeg zadatka trebali moći odgovoriti na jedno pitanje:
Ako odgovor ne možete jasno formulirati, moguće je da zadatak trenutačno nije važan za Vaš doktorat. Sadržaj koji čitate ili pišete ne mora biti beskoristan: možda je zanimljiv, metodološki kvalitetan ili važan u Vašem području. Međutim, nije sve što je znanstveno zanimljivo istodobno relevantno za Vaše istraživanje.
Doktorat ne zahtijeva da pokažete sve što znate. Zahtijeva da odaberete upravo ono znanje, teorije, metode i podatke koji su potrebni za istraživanje jasno određenog problema i stvaranje znanstvenog doprinosa.
Pet znakova da puno radite, ali ne napredujete
Čitate bez unaprijed određenog razloga
Čitanje literature nema svrhu samo po sebi. Prije nego što otvorite novi rad, trebali biste znati što u njemu tražite: pokušavate li bolje definirati određeni koncept, provjeravate li kako je neki odnos već istražen, tražite li metodološko rješenje ili utvrđujete proturječnosti u dosadašnjim nalazima?
Ako svaki novi članak samo otvara još pet novih tema, literatura Vam ne pomaže suziti istraživanje, nego ga neprestano širi. Tada problem nije u tome što niste dovoljno pročitali, nego u tome što nemate jasne kriterije prema kojima odlučujete što je relevantno. Bez tih kriterija pregled literature može se nastaviti unedogled.
Pišete poglavlja prije nego što znate njihovu ulogu
Poglavlje ne pripada disertaciji samo zato što je povezano s područjem kojim se bavite. Svako poglavlje mora imati jasnu funkciju u argumentaciji rada i pomoći čitatelju razumjeti istraživački problem, postojeće znanje, metodološki pristup, rezultate ili doprinos istraživanja.
Ako ne možete objasniti zašto je određeno poglavlje potrebno, nije vrijeme za njegovo proširivanje. Najprije treba preispitati njegovu ulogu u cjelini. Tek kada znate što poglavlje treba postići, možete odrediti koji sadržaj u njega pripada i koliko ga je potrebno napisati.
Stalno dodajete nove teme, teorije i varijable
Šira tema često djeluje ambicioznije i „znanstvenije”, ali svaka nova teorija, varijabla ili istraživačko pitanje povećava broj odnosa koje morate logički objasniti i metodološki opravdati. Ono što u početku izgleda kao bogatstvo sadržaja vrlo brzo može postati struktura kojom više nije moguće upravljati.
Nedavno sam u okviru Doktorskog savjetovanja pregledavala prijavu teme koja je sadržavala čak trinaest poglavlja. Problem nije bio u tome što je sadržaj bio loš, nego u tome što je tema postala toliko široka da se iz strukture više nije moglo jasno vidjeti što je središnji istraživački problem i gdje se nalazi očekivani znanstveni doprinos. Prvi korak zato nije bio dodavanje literature, nego odlučivanje o tome što ne pripada tom doktoratu.
Uređujete rečenice prije nego što ste riješili logiku
Mijenjanje formulacija može stvoriti osjećaj da poboljšavate rad, ali stilsko uređivanje ne može popraviti nejasan istraživački problem, nepovezane ciljeve ili metodologiju koja ne odgovara onome što želite istražiti. Ako se stalno vraćate istim stranicama i mijenjate riječi, a tekst i dalje ne djeluje uvjerljivo, problem možda nije u pisanju.
Prije ponovnog uređivanja treba provjeriti što tim dijelom rada zapravo želite postići, koju tvrdnju iznosite i na čemu je temeljite. Kada je argumentacija jasna, tekst se može stilski doraditi. Kada logika nije jasna, prepravljanje rečenica najčešće samo odgađa suočavanje sa stvarnim problemom.
Ne možete jasno odrediti sljedeći korak
Kada je struktura istraživanja jasna, ne morate unaprijed znati svaki zadatak koji ćete napraviti do obrane. Ipak, trebate znati koji je Vaš sljedeći logičan korak i zbog čega upravo on ima prednost pred drugim mogućim zadacima.
Ako svaki tjedan iznova odlučujete što biste mogli raditi, napredak postaje slučajan. Vjerojatnije je da ćete birati zadatke koji su Vam trenutačno najlakši, najzanimljiviji ili najmanje neugodni, a ne one koji su najvažniji. Doktorat se tada razvija prema Vašim trenutačnim aktivnostima, umjesto da aktivnosti proizlaze iz jasno postavljenog istraživanja.
Kako provjeriti vodi li Vas zadatak prema završetku?
Prije nego što započnete radnu sesiju, pokušajte dovršiti sljedeću rečenicu:
Možda ćete preciznije definirati pojam koji je ključan za postavljanje problema, utvrditi što dosadašnja literatura još nije objasnila, provjeriti odgovara li odabrana metoda istraživačkim pitanjima, odrediti koje podatke trebate prikupiti ili povezati dobivene rezultate s očekivanim znanstvenim doprinosom.
Ako rečenicu ne možete smisleno dovršiti, preispitajte zašto taj zadatak uopće radite. Ova provjera ne znači da svaka pojedinačna aktivnost mora proizvesti velik rezultat jer se napredak često sastoji od malih koraka. Međutim, svaki od tih koraka mora imati jasno mjesto unutar cjeline.
Mjerite rezultate rada, a ne samo vrijeme
Rečenica „ovaj ću tjedan raditi na doktoratu” nije plan. Ne govori Vam što trebate postići, kako ćete znati da je zadatak dovršen ni vodi li Vas rad prema sljedećoj fazi. Umjesto samog vremena, potrebno je definirati konkretnu isporuku.
Nemojte planirati samo „čitati literaturu”, nego odredite da ćete usporediti tri postojeće definicije ključnog koncepta i obrazložiti koju ćete koristiti u radu. Nemojte planirati „raditi na metodologiji”, nego provjerite može li odabrani način prikupljanja podataka odgovoriti na svako istraživačko pitanje. Umjesto općenitog zadatka „pisati poglavlje”, izradite njegovu argumentacijsku strukturu i odredite svrhu svakog potpoglavlja.
Vrijeme pokazuje koliko ste radili, dok isporuka pokazuje što ste postigli. Upravo je zato korisnije pratiti dovršene istraživačke korake nego voditi evidenciju o satima provedenima za računalom.
Uvedite tjednu provjeru napretka
Na kraju svakog tjedna provjerite što ste konkretno dovršili, kako je taj rezultat povezan s istraživačkim problemom i koji je sljedeći logičan korak. Odgovori ne moraju biti opsežni, ali moraju biti dovoljno precizni da iz njih možete vidjeti promjenu u stanju istraživanja.
- Što sam ovaj tjedan konkretno dovršio ili dovršila?
- Kako je taj rezultat povezan s mojim istraživačkim problemom?
- Koji je sljedeći logičan korak?
Ako nekoliko tjedana zaredom ne možete jasno odgovoriti na ta pitanja, problem vjerojatno nije u Vašoj motivaciji. Moguće je da Vam nedostaje struktura koja bi pojedinačne zadatke povezala u smislen istraživački proces. U tom slučaju nije korisno samo povećati broj radnih sati jer ćete više vremena ulagati u isti nejasno postavljen način rada.
Napredak mora biti vidljiv
Napredak na doktoratu nije osjećaj, broj sati provedenih za računalom, količina bilješki ili broj dokumenata spremljenih u mapi. Napredak je vidljiva promjena u stanju Vašeg istraživanja: nešto je preciznije definirano, logički povezano, metodološki opravdano, analizirano, napisano ili završeno.
Ako ne možete pokazati što je danas jasnije, kvalitetnije ili bliže završetku nego prije mjesec dana, moguće je da puno radite, ali ne napredujete. To ne znači da niste sposobni završiti doktorat, nego da Vam treba jasniji sustav odlučivanja o tome što je sada važno, što može čekati i što uopće ne pripada Vašem istraživanju.