Kako završiti doktorat uz posao?
doc. dr. sc. Ana Pavković 8 min čitanja
Nakon što završite svoj radni dan, čeka Vas još jedna zahtjevna obveza kojoj biste trebali posvetiti punu pažnju: doktorat. Poslije dana ispunjenog sastancima, rokovima, pozivima, porukama i e-mailovima, trebali biste otvoriti dokument koji nitko toga dana neće tražiti od Vas, vratiti se svom istraživačkom problemu o kojem možda niste razmišljali cijeli tjedan i napraviti pomak koji neće odmah vidjeti ni kolege ni nadređeni ni mentor.
Ako rad na doktoratu stalno ostavljate za kraj dana, o njemu mnogo češće razmišljate nego što na njemu stvarno radite. Dok putujete na posao, razmišljate o tome što još niste napravili, osjećate krivnju jer rješavate druge obveze, vikendom premještate nedovršene zadatke u sljedeći tjedan i svaki put iznova obećavate sebi da ćete početi čim završi ovo posebno zahtjevno razdoblje. Međutim, jedno zahtjevno razdoblje zamijeni drugo, posao nastavlja proizvoditi nove rokove, a doktorat ostaje velika i važna obveza bez mjesta u Vašem rasporedu. To nije dokaz da Vam doktorat nije dovoljno važan, da niste disciplinirani ili da uz posao nije moguće doktorirati. To znači da se dvije potpuno različito organizirane obveze natječu za isto mjesto u Vašem rasporedu: posao s jasnim rokovima, kolegama i neposrednim posljedicama te doktorat s udaljenim krajnjim rokom i često nedovoljno definiranim zadacima, pri čemu jedna propuštena večer rada nema neposrednu posljedicu. Problem postaje vidljiv tek kada takvih večeri bude dovoljno da se izgubi kontinuitet.
Zašto za posao uvijek imate vremena, a za doktorat ne?
Poslovne obveze unaprijed su definirane. Znate kada je sastanak, što klijent očekuje, koji dokument trebate dovršiti i tko će primijetiti ako posao nije obavljen. Čak i kada dan ne ide prema planu, sustav oko Vas određuje prioritete i usmjerava Vas prema sljedećem zadatku. Doktorat najčešće nije tako organiziran. Nitko Vas u utorak u 19 sati neće pitati jeste li pročitali članak koji ste planirali pročitati, a odustajanje od jedne planirane radne sesije nema izravnu posljedicu koju ćete vidjeti idućeg jutra.
Posao ne postaje prioritet zato što je važniji, nego zato što ima unaprijed rezervirano mjesto u Vašem kalendaru, vanjske rokove i ljude kojima odgovarate. Doktoratu pokušavate pronaći mjesto tek nakon što ste riješili sve ostalo. Vrijeme koje tada preostane najčešće nije vrijeme u kojem možete kvalitetno donositi istraživačke odluke, pretraživati literaturu i pisati zahtjevan znanstveni tekst, nego vrijeme u kojem Vam više nije ostalo dovoljno koncentracije ni pažnje.
Doktorat ne može dobivati samo vrijeme koje Vam preostane
Slobodno vrijeme nije isto što i vrijeme raspoloživo za istraživački rad. Možete imati slobodnu nedjelju, a ipak ne moći šest sati neprekidno pisati, jednako kao što možete imati samo dva dobro odabrana sata usred tjedna i u njima napraviti važan pomak.
Pitanje zato nije koliko Vam je ukupno vremena ostalo nakon posla, nego koje vrijeme možete redovito namijeniti doktoratu i za kakvu je vrstu zadatka ono doista upotrebljivo. Doktorat ne mora biti svakodnevna obveza, ali mora biti tjedna obveza. Ako ga u raspored pokušavate smjestiti tek nakon što su odrađene sve poslovne, obiteljske i administrativne obveze, on nema termin, nego samo dobru namjeru. U nekim mu se tjednima možete posvetiti više, a u nekima manje, ali održiv način rada ne ovisi o idealnom tjednu. Mora funkcionirati i onda kada posao traje dulje, kada putujete ili kada se pojavi neplanirana obveza.
Ako doktorat promatrate kao ulaganje u vlastiti profesionalni razvoj, vrijeme potrebno za njegovo dovršavanje mora imati mjesto i u Vašem rasporedu. O tome kada je doktorat opravdana investicija u karijeru pisala sam za portal Poduzetnik, dok je za njegov završetak uz posao potrebno tu odluku pretvoriti u redovitu obvezu kojoj se možete posvetiti i tijekom zahtjevnih radnih tjedana.
Problem nije (samo) nedostatak vremena
Kada uz posao imate samo nekoliko sati tjedno za doktorat, svaki od njih mora početi radom, a ne ponovnim snalaženjem. Ako prvih četrdeset minuta tražite posljednju verziju dokumenta, pokušavate se sjetiti zašto ste odabrali određeni članak, ponovno čitate bilješke s prethodnog sastanka i tek tada odlučujete što biste zapravo mogli napraviti, niste izgubili vrijeme zato što ga imate premalo, nego zato što Vaš rad nema dovoljno jasan nastavak. Nije dovoljno pronaći nekoliko slobodnih sati za doktorat. Morate unaprijed znati koji zadatak u tom vremenu možete dovršiti. Čitanje, razmišljanje i uređivanje bilježaka jesu dio istraživačkog rada, ali sami po sebi ne jamče da je nešto dovršeno. Ako se svaka radna sesija završi bez odluke o tome što je napravljeno i što točno slijedi, sljedeća počinje gotovo od početka.
Plan „ovaj ću tjedan tri sata raditi na doktoratu” nije dovoljno jasan. Nakon ta tri sata možete imati otvorenih deset članaka, nekoliko novih bilježaka i isti osjećaj da ne znate jeste li išta završili. Vrijeme koje ste odvojili dobro je iskorišteno tek kada ga povežete s dovoljno konkretnim rezultatom da na kraju tjedna možete nedvosmisleno utvrditi je li ostvaren.
To ne znači da se doktorat može svesti na jednostavnu listu zadataka. Istraživanje uključuje neizvjesnost, promjene smjera, vraćanje ranijim odlukama i probleme čije se rješenje ne može unaprijed rasporediti u kalendar. Jasno određen rezultat za taj tjedan ne znači da unaprijed znate svaki korak, nego dovoljno sužava raspon odluka koje ćete morati donositi kada napokon sjednete raditi. Ako je cilj nedovoljno definiran, velik dio raspoloživog vremena potrošit ćete na ponovno odlučivanje o tome što biste trebali napraviti. Ako je dovoljno precizan, i kraću radnu sesiju možete završiti konkretnim pomakom. Međutim, ni jasno određen rezultat sam po sebi ne znači da ćete ga ostvariti. Razlika često ovisi o tome jeste li rok zadržali za sebe ili ste ga potvrdili drugoj osobi.
Obećanja drugima često ispunjavate prije obećanja sebi
Ljudi su često pouzdaniji kada nešto obećaju drugoj osobi nego kada isto obećanje daju sebi. Rok koji ste potvrdili kolegi ostaje obveza i onda kada ste umorni, dok od vlastite odluke da ćete navečer raditi na doktoratu možete odustati čim dan postane kompliciraniji nego što ste očekivali. Tada ne donosite svjesnu odluku da odustajete od doktorata. Samo jednu planiranu večer zamijenite nečim hitnijim, a zatim isto učinite još nekoliko puta.
Autorica Gretchen Rubin u knjizi The Four Tendencies opisuje razlike u načinu na koji ljudi odgovaraju na unutarnja i vanjska očekivanja. Nije potrebno prihvatiti cijelu tipologiju da biste u njoj prepoznali vrlo praktičan problem: ako uredno ispunjavate rokove koje postave drugi, a vlastite rokove za doktorat stalno pomičete, nije dovoljno ponovno sebi obećati da ćete večeras biti discipliniraniji.
Doktorat uz posao traži vanjsku strukturu
Ako uz doktorat radite puno radno vrijeme, nije realno očekivati da ćete mu se moći posvetiti svake večeri s jednakom energijom, koncentracijom i jasnoćom. Sustav rada mora preuzeti dio onoga što inače pokušavate riješiti snagom volje: odrediti što je prioritet, povezati vrlo ograničeno raspoloživo vrijeme s konkretnim rezultatom i osigurati da se nakon svakog zahtjevnog tjedna ne vraćate na početak. Takva je struktura osobito važna u fazama u kojima nema neposrednog vanjskog roka, a odluka o sljedećem koraku ovisi gotovo isključivo o Vama.
Kroz Doktorsko savjetovanje uspostavljamo realan sustav rada koji Vas vodi prema završetku doktorata. Zajedno određujemo prioritete, razlikujemo zadatke koji donose stvaran napredak od aktivnosti koje samo stvaraju osjećaj zauzetosti i dogovaramo rezultate za koje ćete biti odgovorni. Time posao prestaje iz tjedna u tjedan neprimjetno preuzimati vrijeme koje je doktorat zaslužio.
