Kako znati napredujete li na doktoratu – ili samo puno radite?
doc. dr. sc. Ana Pavković 8 min čitanja
Možete svakodnevno čitati znanstvene radove, voditi bilješke, uređivati tekst i provoditi sate za računalom, a da se pritom gotovo uopće ne približavate završetku doktorata. To je jedna od najopasnijih situacija na doktorskom studiju: stagnacija koja izgleda kao napredak.
Radite mnogo, stalno ste zauzeti, a dokumenata, bilješki i otvorenih članaka sve je više. Ipak, kada Vas netko pita što ste konkretno pomaknuli u posljednjih mjesec dana, odgovor nije sasvim jasan. Napredak se ne mjeri samo količinom uloženog vremena, nego time vodi li Vas ono što radite prema jasnije postavljenom istraživanju i znanstvenom doprinosu.
Napredak nije isto što i aktivnost
Na doktoratu je vrlo lako zamijeniti aktivnost za napredak. Čitanje literature, pisanje teksta, prikupljanje podataka i pripremanje sastanka s mentorom jesu rad, ali njihova vrijednost ovisi o tome imaju li jasnu svrhu unutar Vašeg istraživanja. Možete pročitati pedeset novih radova i biti zbunjeniji nego prije, napisati stranice koje ćete kasnije izbrisati ili mjesecima prikupljati podatke koji Vam neće omogućiti da odgovorite na ono što zapravo istražujete. Rad postaje napredak tek kada ima jasno mjesto unutar logike istraživanja.
To ne znači da svaki sat rada mora rezultirati dovršenim poglavljem, novom analizom ili velikom odlukom. Doktorat uključuje razdoblja istraživanja, promišljanja, uspoređivanja i vraćanja na prethodne korake. Razlika između korisnog istraživačkog procesa i stagnacije nalazi se u tome znate li zašto nešto radite i kako se ta aktivnost povezuje s istraživačkim problemom.
Istraživački problem određuje što pripada doktoratu
Istraživački problem nije samo jedna od obveznih stavki u prijavi teme, nego središte cijelog doktorata. Iz njega proizlaze ciljevi, istraživačka pitanja ili hipoteze i metodologija, dok rezultati moraju omogućiti donošenje zaključaka koji vode prema znanstvenom doprinosu. Bez jasne povezanosti tih elemenata doktorat se pretvara u skup aktivnosti koje mogu biti pojedinačno kvalitetne, ali zajedno ne čine koherentno istraživanje.
Zato biste prije svakog većeg zadatka trebali moći odgovoriti na jedno pitanje:
Ako odgovor ne možete jasno formulirati, moguće je da zadatak trenutačno nije važan za Vaš doktorat. Nije sve što je znanstveno zanimljivo istodobno relevantno za Vaše istraživanje. Doktorat ne zahtijeva da pokažete sve što znate, nego da odaberete upravo ono znanje, teorije, metode i podatke koji su potrebni za istraživanje jasno određenog problema.
Pet znakova da puno radite, ali ne napredujete
Čitate bez unaprijed određenog razloga
Prije nego što otvorite novi rad, trebali biste znati što u njemu tražite: pokušavate li definirati koncept, provjeriti kako je neki odnos istražen ili pronaći metodološko rješenje? Ako svaki novi članak samo otvara još pet tema, literatura Vam ne pomaže suziti istraživanje, nego ga neprestano širi. Problem tada nije u tome što niste dovoljno pročitali, nego u tome što nemate kriterije prema kojima odlučujete što je relevantno.
Pišete poglavlja prije nego što znate njihovu ulogu
Poglavlje ne pripada disertaciji samo zato što je povezano s Vašim područjem. Mora imati jasnu funkciju u argumentaciji rada. Ako ne možete objasniti zašto je potrebno, najprije preispitajte njegovu ulogu u cjelini, a tek zatim odredite koji sadržaj u njega pripada.
Stalno dodajete nove teme, teorije i varijable
Šira tema često djeluje ambicioznije i „znanstvenije”, ali svaka nova teorija, varijabla ili istraživačko pitanje povećava broj odnosa koje morate logički objasniti i metodološki opravdati. Ono što u početku izgleda kao bogatstvo sadržaja vrlo brzo može postati struktura kojom više nije moguće upravljati.
Nedavno sam u okviru Doktorskog savjetovanja pregledavala prijavu teme koja je sadržavala čak trinaest poglavlja. Problem nije bio u tome što je sadržaj bio loš, nego u tome što je tema postala toliko široka da se iz strukture više nije moglo jasno vidjeti što je središnji istraživački problem i gdje se nalazi očekivani znanstveni doprinos. Prvi korak zato nije bio dodavanje literature, nego odlučivanje o tome što ne pripada tom doktoratu.
Uređujete rečenice prije nego što ste riješili logiku
Mijenjanje formulacija može stvoriti osjećaj da poboljšavate rad, ali stilsko uređivanje ne može popraviti nejasan istraživački problem, nepovezane ciljeve ili neodgovarajuću metodologiju. Ako se stalno vraćate istim stranicama, a tekst i dalje ne djeluje uvjerljivo, provjerite što tim dijelom rada želite postići, koju tvrdnju iznosite i na čemu je temeljite. Kada logika nije jasna, prepravljanje rečenica najčešće samo odgađa suočavanje sa stvarnim problemom.
Ne možete jasno odrediti sljedeći korak
Kada je struktura istraživanja jasna, ne morate unaprijed znati svaki zadatak koji ćete napraviti do obrane. Ipak, trebate znati koji je Vaš sljedeći logičan korak i zbog čega upravo on ima prednost pred drugim mogućim zadacima.
Ako svaki tjedan iznova odlučujete što biste mogli raditi, napredak postaje slučajan. Vjerojatnije je da ćete birati zadatke koji su Vam trenutačno najlakši, najzanimljiviji ili najmanje neugodni, a ne one koji su najvažniji. Doktorat se tada razvija prema Vašim trenutačnim aktivnostima, umjesto da aktivnosti proizlaze iz jasno postavljenog istraživanja.
Kako provjeriti vodi li Vas zadatak prema završetku?
Prije nego što započnete radnu sesiju, pokušajte dovršiti sljedeću rečenicu:
Možda ćete preciznije definirati ključan pojam, utvrditi što literatura još nije objasnila, provjeriti odgovara li metoda istraživačkim pitanjima ili povezati rezultate s očekivanim znanstvenim doprinosom. Ako rečenicu ne možete smisleno dovršiti, preispitajte zašto taj zadatak uopće radite. Napredak se često sastoji od malih koraka, ali svaki od njih mora imati jasno mjesto unutar cjeline.
Mjerite rezultate rada, a ne samo vrijeme
Rečenica „ovaj ću tjedan raditi na doktoratu” nije plan jer ne govori što trebate postići ni kako ćete znati da je zadatak dovršen. Umjesto samog vremena, definirajte konkretnu isporuku.
Nemojte planirati samo „čitati literaturu”, nego odredite da ćete usporediti postojeće definicije ključnog koncepta i obrazložiti koju ćete koristiti. Nemojte samo „raditi na metodologiji”, nego provjerite može li odabrani način prikupljanja podataka odgovoriti na istraživačka pitanja. Vrijeme pokazuje koliko ste radili, dok konkretna isporuka pokazuje što ste postigli.
Uvedite tjednu provjeru napretka
Na kraju svakog tjedna provjerite što ste konkretno dovršili, kako je taj rezultat povezan s istraživačkim problemom i koji je sljedeći logičan korak.
- Što sam ovaj tjedan konkretno dovršio ili dovršila?
- Kako je taj rezultat povezan s mojim istraživačkim problemom?
- Koji je sljedeći logičan korak?
Ako nekoliko tjedana zaredom ne možete jasno odgovoriti na ta pitanja, problem vjerojatno nije u Vašoj motivaciji, nego u strukturi koja bi pojedinačne zadatke povezala u smislen istraživački proces. Povećavanje broja radnih sati tada samo znači da više vremena ulažete u isti nejasno postavljen način rada.
Napredak mora biti vidljiv
Napredak na doktoratu nije osjećaj, broj sati provedenih za računalom ni količina bilješki. To je vidljiva promjena u stanju Vašeg istraživanja: nešto je preciznije definirano, logički povezano, metodološki opravdano, analizirano ili završeno. Ako ne možete pokazati što je danas jasnije ili bliže završetku nego prije mjesec dana, moguće je da puno radite, ali ne napredujete. Ne zato što niste sposobni završiti doktorat, nego zato što Vam treba jasniji sustav odlučivanja o tome što je sada važno, što može čekati i što uopće ne pripada Vašem istraživanju.
